“A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.” (Izreke 4,23)
Marljivo čuvanje srca važno je za zdrav rast u milosti. Srce u nepreporođenom stanju sjedište je nesvetih misli i grešnih strasti. Kada je postalo pokorno Kristu, uz pomoć Duha bit će očišćeno od svake nečistoće. To nije moguće postići bez pristanka pojedinca.
Kada se duša očisti, dužnost je kršćanina da je očuva neokaljanom. Izgleda da mnogi misle kako Kristova vjera ne poziva na odbacivanje svakidašnjih grijeha, na oslobađanje od navika koje u svojim lancima drže dušu. Iako se odriču nekih običaja koji im opterećuju savjest, ne predstavljaju Krista u svojem svakidašnjem životu. Sličnost Kristu nije unesena u njihov dom. Ne pokazuju promišljenost i brižljivost prigodom izbora riječi. Često izgovaraju osorne, nestrpljive riječi, riječi koje raspaljuju najgore strasti ljudskog srca. Takvima je potrebna trajna Kristova prisutnost u srcu. Jedino Njegovom snagom mogu sačuvati vlast nad svojim riječima i djelima. …
Izgleda da je mnogima žao vremena provedenog u razmišljanju, u proučavanju Pisma, u molitvi, kao da je tako provedeno vrijeme uzalud utrošeno. Voljela bih kada biste svi sagledali te probleme u svjetlu koje vam Bog želi dati, jer biste tada Božje kraljevstvo smatrali najvažnijim. Kada bi se vaše srce držalo Neba, oživjele bi novom snagom i sve vaše vrline; to bi isto tako unijelo život i u sve vaše dužnosti. … Kao što tjelesno vježbanje pojačava apetit, kao što daje snagu i zdravu energiju tijelu, tako i duhovno vježbanje dovodi do porasta milosti i duhovne energije. …
Neka se Bogu uzdigne molitva: “Čisto srce stvori mi, Bože!” (Psalam 51,12) U neporočnoj, očišćenoj duši stanuje Krist, a iz preobilja onoga što je u srcu, izlazi život. Ljudska volja treba se pokoriti Kristu. Umjesto da idemo dalje svojim putem, umjesto da sebičnošću otvrdnemo svoje srce, bilo bi mnogo bolje da otvorimo srce utjecaju Božjega Duha. Praktična vjera širi svoj miris na sve. To je miris života za život. (3BC 1157)