“Znamo, također, da je Sin Božji došao i da nam je dao razum, da upoznamo Istinitoga. Mi smo u Istinitome, u njegovu Sinu Isusu Kristu. On je Istiniti, Bog i vječni život.” (1. Ivanova 5,20)
Krist, veliki Zdravstveni Misionar, došao je na naš svijet kao uzor istine. Istina nikad nije posustala na Njegovim usnama, nikad nije trpjela u Njegovim rukama. Riječi istine silazile su s Njegovih usana svježinom i silom novog otkrića. Objašnjavao je tajne nebeskog kraljevstva iznoseći dragulj za draguljem istine.
Krist je govorio sa silom. Svaku istinu bitnu za narod objavio je s nepokolebljivom uvjerljivošću sigurnog znanja. Ništa nije izgovorio maštovito ili sentimentalno. Nije iznosio nikakvu filozofiju niti ljudska mišljenja. S Njegovih usana nisu silazile nikakve prazne riječi, nikakve lažne teorije odjevene u predivne riječi. Istine koje je izrekao bile su zasnovane na osobnom znanju. Pretkazao je varljive doktrine koje će ispuniti svijet, ali se nije njima bavio. U svojem naučavanju bavio se nepromjenjivim načelima Božje riječi. Uzdizao je jednostavne, praktične istine koje su obični ljudi mogli razumjeti i unositi u svakidašnji život.
Krist je mogao ljudima otkriti najdublje istine znanosti. Mogao je otkriti tajne koje bi zahtijevale stoljeća truda i proučavanja. Mogao je na znanstvenom području iznijeti spoznaje o prehrani i vršiti pronalaske do svršetka vremena. Ali On to nije učinio. Nije rekao ništa što bi zadovoljilo čovjekovu znatiželju ili ostvarilo njegove težnje za otvaranjem vrata svjetovnoj veličini. U svemu svojem poučavanju Krist je ljudske umove dovodio u dodir s Umom Beskonačnoga. Nije usmjeravao ljude na proučavanje ljudskih teorija o Bogu, Njegovoj Riječi ili Njegovim djelima. Učio ih je da promatraju Boga u Njegovim djelima, u Njegovoj Riječi i u Njegovoj providnosti. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 8, str. 181)
Za razmišljanje: Ako Isus nije ništa govorio zato da zadovolji radoznalost svojih slušatelja ili ljudske ambicije, što mi to govori o tome kako ja trebam govoriti i ponašati se?