“Siđoh, dakle, u kuću lončarovu, upravo je radio na lončarskom kolu.” (Jeremija 18,3)
To dolazi na njih upravo zato što ih Bog vodi. Kušnje i prepreke Božje su iskušane metode odgoja, to su uvjeti što ih je Bog odredio za postizanje uspjeha. Onaj koji čita ljudska srca, bolje od njih samih poznaje njihov karakter. On vidi da neki posjeduju potencijalne, još neizražene sposobnosti i vrline, koje se, ako se pravilno usmjere, mogu upotrijebiti za napredak Njegovog djela na Zemlji. Zato svojom providnošću stavlja takve osobe u različite okolnosti u kojima će oni otkriti nedostatke u svom karakteru, koji su im dotad bili nepoznati. On im pruža priliku da te nedostatke isprave i da se pripreme za Njegovo djelo. Da bi ih očistio, On često dopušta da na njih dođe plamen patnji i nevolja.
To što se od nas traži da podnesemo kušnje i nevolje pokazuje nam da Gospodin u nama vidi nešto dragocjeno, nešto što želi u nama razviti. Da u nama nije vidio ništa od onoga čime bi Njegovo ime moglo biti proslavljeno, On ne bi trošio vrijeme da nas učini boljima. U svoju peć On ne baca bezvrijedno kamenje. U svojoj peći on oplemenjuje dragocjenu rudu. Kovač stavlja u vatru željezo i čelik, da bi utvrdio s kakvom vrstom metala radi. Gospodin dopušta da Njegovi izabranici budu stavljeni u peć patnji i nevolja da bi ispitao njihov karakter, njihovu narav, i da bi utvrdio jesu li prikladni za rad u Njegovom djelu.
Lončar uzima glinu i oblikuje je kako mu je volja. On je mijesi i obrađuje. Kida je u komade, pa je zatim ponovno sjedinjuje. Vlaži je, pa je zatim suši. Ostavlja je da stoji neko vrijeme i uopće je ne dira. U trenutku kad ona postane posve elastična, pogodna za obradu, on nastavlja posao oblikujući od nje posudu. On stvara od nje oblik koji želi i obrađuje ga na lončarskom kolu, gdje glina dobiva svoj konačni oblik. Tada je suši na suncu i peče u peći. Time od gline postaje posuda, spremna za uporabu. Na isti način i nas veliki Umjetnik želi kaliti i oblikovati. Kao što je glina u ruci lončara, tako smo mi u Njegovoj ruci. Naša zadaća nije da pokušavamo raditi lončarov posao. Naš je udio pokoriti se i pustiti velikom Umjetniku da nas oblikuje po svojoj volji. (Služba liječenja, str. 298,299)
Za razmišljanje: Kako sam odložio završetak rada na sebi udaljivši se od ruku velikog Umjetnika?