
U organizaciji Kršćanske adventističke crkve Zagreb 2 i voditeljice Odjela za društveni život crkve, Tünde Torma, 26. travnja 2026. održan je jednodnevni izlet na Lokvarsko jezero, te posjet, uz stručno vodstvo, predivnoj špilji Lokvarki. U jutarnjim satima te nedjelje tridesetak nas izletnika uputilo se u srce Gorskog kotara, gdje se smjestilo jedno od najpoznatijih goranskih jezera.
Lokvarsko jezero, smješteno u blizini mjesta Lokve, idealno je odredište za izlet i druženje s obitelji i prijateljima, kao i za trenutke osobnog mira i tišine. Staza oko jezera proteže se na čak sedamnaest kilometara, od čega je naše društvo uspjelo proći pet u jednom, i isto toliko u drugom smjeru. Tijekom naše šetnje uživali smo u prizorima crnogorične šume i prostranih zelenih livada. Iako na pojedinim dijelovima ima blagih uspona i nizbrdica, staza je vrlo ugodna i pristupačna. Putokazi na drveću olakšavaju snalaženje, a drvene klupice uz jezero pružaju priliku za odmor i uživanje u razgledavanju prirode.
Nekoliko kilometara od jezera nalazi se i špilja Lokvarka, koju smo posjetili uz mjesnog vodiča. Njezina prirodna ljepota i posebna akustika ostavili su snažan dojam na sve nas, pa smo u njoj zapjevali pjesmu “Predivan mir”, ispunivši prostor zahvalnošću i radošću.
Cijeli dan proveli smo u zajedništvu, šetnji i razgovoru. Zaustavili smo se na livadi u hladu, gdje smo imali zajednički ručak uz predivan pogled na tirkizno jezero i okolnu prirodu. Okruženi tišinom, svježim zrakom i ljepotom onoga što je Bog stvorio, imali smo priliku zastati i osvijestiti koliko su jednostavni trenuci dragocjeni. U takvim trenucima lako je prepoznati mir koji nadilazi svakodnevnu dinamiku života, osjetiti tihu zahvalnost za darove koji nas okružuju — zahvalnost na svima nama i na Bogu koji nam je omogućio tu prekrasnu prigodu.
Taj izlet nije bio samo prilika za boravak u prirodi, već i podsjetnik koliko su zajedništvo i otvorenost prema ljudima, ali i ljepoti svijeta oko nas, važni za ohrabrenje u svakodnevnom životu. U užurbanosti života lako zaboravimo zastati, predahnuti i zahvaliti na svemu što imamo. Toga dana mogli smo zastati, udahnuti i osjetiti Božju prisutnost ne samo u prirodi, već i u ljudima koji su bili dijelom naše skupine. Na kraju dana smo zahvalni Bogu otišli našim domovima, radujući se novim susretima, izletima i prilikama koje su pred nama.
Ivana Brlić







