U adventističkom učilištu Maruševec je od 5. do 7. rujna održan susret druge generacije učenika koji su započeli svoje srednjoškolsko obrazovanje u tadašnjoj Srednjoj vjerskoj školi Maruševec prije pedeset i četiri godine (1971.—1975.). Tom prigodom je po prvi put u povijesti adventističke obrazovne ustanove u Maruševcu obilježena pedeseta obljetnica mature. Prošlo je pola stoljeća otkako je druga generacija učenika završila srednjoškolsko obrazovanje. Doputovali su iz država zapadne i istočne Europe, Amerike, Kanade i Australije, jer ih je život raznio na razne strane.
Zamisao o tome rodila se u glavama Stipe Balatinca i Milana Rogića. Milan Rogić je stvorio WhatsApp grupu sa svim učenicima druge generacije do čijih brojeva telefona je mogao doći. Nakon što su se složili s prijedlogom da se okupe nakon pedeset godina, počeli su pripremati sastanak godinu dana unaprijed. Najbliži mjestu okupljanja bio je Josip Perišić, koji je bio organizator susreta. Zatim su izabrali manji odbor za pripremu i organizaciju tog sastanka. S upravom Učilišta dogovorili su datum sastanka — vikend prije nego počne nova školska godina. Pripreme su obuhvaćale organizaciju prijepodnevnog i poslijepodnevnog bogoslužja, zajedničkih druženja u petak i subotu navečer, te izleta u Nacionalni park Plitvička jezera. U svaku mjesnu crkvu poslan je plakat s obavijesti o tom sastanku, koji je objavljen i u Adventističkom pregledu.
Dirljivo je bilo promatrati okupljanje i susrete kolega iz razreda, od kojih se neki nisu vidjeli od završetka škole. Rukovanje, zagrljaji, poljupci i suze bili su znak da se nisu zaboravili, iako su se rastali kad su tek ušli u punoljetnost. O tome gdje žive, što rade i kakav životni put je iza njih izvijestili su nakon zajedničkog obroka i proslave početka subote u petak navečer. Prigodan odlomak iz Biblije i molitvu imao je suprug Zdenke Vujković, pastor Laslo Čanji. Život je svakoga od njih oblikovao na svoj način, ali ono što je mnogima bilo zajedničko jest da je Bog bio s njima na njihovom putu.
Na subotnje svečano obilježavanje obljetnice njihovog odlaska iz Maruševca te proslavljanja Boga pozvani su i prijatelji, rodbina, poznanici i bivši učenici, profesori i zaposlenici, tako da je dvorana Albina Močnika bila prikladno ispunjena, uz pozdrav voditeljâ prijepodnevnog programa Estere Jurčić sada Virtič i Stipe Balatinca. Nakon zajedničke pjesme “Tebi, o Bože, zahvalnost i čast” molio je Ladislav Sabo, a više podataka o generaciji i počecima Srednje vjerske škole u Maruševcu dao je Josip Perišić. Prisjetio se vrlo poznatog usklika sportskog komentatora Mladena Delića, koji je na osebujan način izvješćivao o događajima na sportskim terenima, i često je znao uzviknuti: “Ljudi moji, pa je li to moguće!” Druga generacija bi također mogla uzviknuti: “Ljudi, je li to moguće da se nalazimo na ovom mjestu nakon toliko godina?” Zatim je parafrazirao izjavu Ellen G. White: “Bojat ćemo se budućnosti ako zaboravimo kako nas je Bog vodio u prošlosti.”
Perišić je podsjetio nazočne i o najmu dvorca Maruševec. Godine 1969. potpisan je ugovor između Općine Ivanec i Zapadne oblasti Kršćanske adventističke crkve. U ime Crkve ugovor je na trideset godina potpisao tadašnji predsjednik, pastor Janko Poljak. U to se doba više puta čulo pitanje: “Nije li to predugo, i hoće još biti svijeta do isteka tog vremena?” Od 1969. godine do danas prošlo je pedeset i šest godina. U međuvremenu je izgrađeno novo školsko imanje s internatima i višenamjenskom zgradom, a dvorac je vraćen zakonitim nasljednicima.
Jedan od najvećih razloga za dolazak učenika u srednju školu u Maruševcu bio je slobodno svetkovanje biblijske subote, što u srednjim školama u tadašnjoj državi nije bilo moguće. U većem dijelu Jugoslavije održavala se nastava u srednjim školama šest dana u tjednu, pa tako i subotom. Srednja vjerska škola u Maruševcu nije imala status kakav ima danas, kad je ravnopravna sa svim srednjim školama u Hrvatskoj. Svi koji su htjeli ići na daljnje studije morali su na kraju školske godine polagati sve predmete u Varaždinskoj gimnaziji. Bili su to za njih stresni dani i neprospavane noći, dok su ostali srednjoškolci uživali u ljetnim praznicima. To je bila i zadnja generacija prije “Šuvarove” reforme školstva, koja se provodila od 1974. do 1982. godine.
Perišić se prisjetio profesora, odgajatelja i osoblja iz vremena njihovog dolaska u Maruševec, 1971. godine. Nakon potpisa Ugovora o najmu, Kršćanska adventistička crkva je pozvala volontere iz svih krajeva ondašnje države da pomognu u pripremi i uređenju prostorija dvorca za stanovanje i nastavu. Zahvaljujući velikom odazivu, poslovi su vrlo dobro napredovali. Imali su “Nehemije” onog vremena s vizijom, i zato je razmjerno zapušteni dvorac za godinu dana bio spreman primiti prve učenike. Među prvim službenicima koji su se odazvali pozivu i došli u Maruševec bio je bračni par Vera i Mato Marčeta. Vera je kasnije bila kuharica, a Mato je vozio profesore iz Varaždina i nabavljao sve što je školi trebalo.
Druga generacija zatekla je Mirka Golubića, ravnatelja i najvažniju osobu za nastavu, koji je pored naših profesora Drage Raskovića i Ranimira Jelena pozvao na suradnju profesore iz Varaždinske gimnazije i drugih škola. Blagajnik i upravitelj bio je pastor Danilo Lolić. Za mladiće je on bio drugi otac, dok je njegova supruga Zorica prihvatila sve djevojke kao svoje kćeri. Kasnije su se tom timu priključili pastor Dragomir Obradović sa suprugom Emmy i drugima.
Pri završetku izlaganja Perišić je pozvao svoje suučenike druge generacije da se predstave nazočnima na bogoslužju. Ovo su njihova imena: Blaženka (Popović) Filipović, Dušanka (Šarčević) Rogić, Milan Rogić, Estera (Jurčić) Virtič, Josip Perišić, Ladislav Sabo, Lela (Cetinja) Lipohar, Nada (Lazić) Mihajlović, Nikola Trajkov, Rajko Jevđenijević, Ružica Ognjenović, Stipo Balatinac, Zdenka (Verner) Mihelčić, Zdenka (Vujković) Čanji, Zlatan Srećković i Željko Gregor.
Kroz drugu generaciju prošlo je trideset i dvoje učenika. Neki od njih nisu mogli doći: Aleksandar Radosavljević, Andrija Šimić, Dragica Stanić, Dušan Vasić, Franjo Šipec, Ljuba Pecirova, Ljubinka Marić, Marica Vuković, Mirjana Raičević, Mladen Vukmanić, Petra Mihajlović, Radomir Sadžakov, Tihomir Kukolja i Zoran Brković. Mirjana Grozdić i Zorka Zupanc su zaspale u Gospodinu.
Ravnateljica Srednje škole Maruševec s pravom javnosti, Elizabeta Skobe Barbir, pozdravila je prisutne u ime ustanove i naglasila kako su organizatori u pripremi doista mislili na svaku pojedinost. Uz to je spomenula da u skoro svakom susretu s mještanima Maruševca, ili prigodom obilježavanja različitih događaja na koje je pozvana, nekako s tugom u srcu govore o tome kako dvorac više nije isti otkako mi više nismo u njemu, i žao im je što nije pod našoj skrbi ili pod skrbi Općine Maruševec.
Prije izvješća Milana Rogića o zamisli i ostvarenju tog susreta, čuli smo recitaciju Ružice Ognjenović “Bog naš dolazi”, a Nada Mihajlović i Lela Cetinja podijelile su svoja iznenađujuća iskustva. Prilikom pozivanja na darivanje, Zlatan Srećković se prisjetio dviju anegdota iz srednje škole.
Duhovnu poruku iz Biblije uputio je pastor dr. Željko Gregor. Govorio je o četiri mladića iz biblijske knjige Danijel, koji su — poput te generacije — morali iz svojih domova poći na školovanje. I u tim drukčijim uvjetima ostali su vjerni Bogu.
U glazbenom dijelu slavljenja slušali smo pomlađeni tamburaški sastav VIS Putnici s pjesmama “Jedini Bog”, “Samo tebi Spase pjevam”, “Ja čeznem da Isus vrati se” i “Jedva čekam dan”, te acapella kvartet 4Given u pjesmi “Go down, Moses” te spletom gospel pjesama. Zajedničko pjevanje pratila je na klaviru Lidija Odorčić.
Nakon fotografiranja na stubištu iznad učilišne višenamjenske zgrade, i nakon ručka, na poslijepodnevnom bogoslužju nazočne su pozdravili Blaženka Filipović i Ladislav Sabo. Podsjetili su na ondašnja bogoslužja u dvorcu te u kapeli muškog internata, na kojima se puno pjevalo, a po običaju slijedili su jutarnji stihovi i pitanja iz čitanja Biblije redom, kao i duhovno razmišljanje. Zajednička pjesma “Na Zemlji strancem me sada zovu” govorila je o iskustvu mnogih nazočnih, pogotovo u vrijeme rata. Nakon molitve Rajka Jevđenijevića i osobnih životnih iskustava Ružice Ognjenović i Zdenke Čanji, Nikola Trajkov se prisjetio svojih školskih dana i vremena upoznavanja sa svojom simpatijom, a sadašnjom suprugom Danijelom, s kojom je u braku četrdeset i sedam godina.
Željko Gregor je podijelio svoja iskustva s arheoloških iskopavanja u Jordanu, i pozvao nas da pomno istražujemo Bibliju. Ohrabrio nas je riječima da, ako upadnemo u bilo kakve nevolje, ne smijemo zaboraviti da je s nama uvijek sâm Bog, koji nas prema svojem obećanju neće ostaviti.
Svjedokinja tadašnjeg vremena, supruga nekadašnjeg upravitelja Danila Lolića, Zorica, obratila se skupu prigodnom recitacijom o prolaznosti života i pokazala kako učenje u mlađoj dobi pridonosi bistroći uma i u poznijim godinama.
Pjesme Putnika ispreplitale su se s ostalim točkama programa, a pratili su i posljednju pjesmu službenog dijela svečanosti “Srest ćemo se tamo na oblaku slave”, koja je izrazila želju druge generacije Srednje škole za ponovnim susretom, ako ne na ovoj Zemlji, onda na Novoj.
Veliki doživljaj tog subotnjeg poslijepodneva bio je posjet dvorcu, u kojem su ti učenici proveli četiri godine školovanja. Tamo su uz učionice bile i spavaonice, kao i kuhinja, blagovaonica, prijamni ured i kantina. Uz sjetne uspomene čule su se riječi: “Gle: kapela, viteška dvorana, bijela soba, salon, zbornica, kula…” Prisjetili su se vremena svojeg boravka u dvorcu, kad su svakog petka poslijepodne žicali parkete, a nakon toga ih mazali kremom, nakon čega je slijedilo laštenje četkama. Osim parketa čistila su se stubišta po cijelom dvorcu, uključujući ono do vrha kule.
Druženje u subotu uvečer započelo je izvrsnom večerom koju je pripremila školska kuhinja, te specijalitetima samih slavljenika. Stipo Balatinac je iz Baranje donio tako dobro vegetarijansko lazanje, da su tri lima lazanja doslovno nestala. Uz to je donio i dvije gajbe baranjskog grožđa. Za šećer na kraju pobrinule su se Zdenka Mihelčić s olga šnitama, Estera Virtič s makovnjačom i orahnjačom, te Milkica Latković-Perišić s pitom od višanja. Bilo je blagoslovljeno: jeli su slavljenici i gosti, i još je preteklo. Prigodne riječi i molitvu za završetak subotnjeg dana imao je pastor Željko Gregor. Druženje se nastavilo gledanjem slika iz onih dana. Milan Rogić, koji je to vodio, vratio nas je u davna vremena. Projekcije slika i cijelo okupljanje bilo je puno nostalgičnih uspomena i smijeha, koji su odražavali duh zajedništva.
Nedjelju su proveli u druženju i ugodnim razgovorima u autobusu koji ih je vozio na izlet u Nacionalni park Plitvička jezera, najstariji i najveći hrvatski park upisan u UNESCO-ov popis svjetske baštine.
Svečano bogoslužje u povodu pedeset godina mature druge generacije u Maruševcu moguće je pogledati na YouTube-u:
Prijepodnevni dio bogoslužja
Poslijepodnevni dio bogoslužja
Osvrt pojedinih učenika na zlatnu obljetnicu:
“Ovo bogoslužje u Maruševcu pamtit ćemo po iskustvima pojedinaca i propovijedi pastora Željka Gregora, koji je spojio duhovnu poruku i biblijsku arheologiju. Šlag na torti bili su Esterini dečki 4Given i Putnici. Zahvalni smo ravnateljici Srednje škole Maruševec s pravom javnosti, Elizabeti Skobe Barbir, za ukazanu dobrodošlicu i gostoprimstvo u svakom pogledu; hvala kuhinji i tehničkoj ekipi u crkvi Maruševec. Bolje nije moglo.” - Josip Perišić, umirovljeni propovjednik, Zagreb, Hrvatska
“Susret je bio jako dobro organiziran. Dobar je naš nebeski Otac koji nas voli!” - Ladislav Sabo, liječnik, Bad Aibling, Njemačka
“Što se tiče našeg susreta o zlatnom jubileju, mogu reći da sam vrlo zadovoljna. Sve je bilo lijepo i na vrijeme pripremljeno. Družili smo se i posebno sam radosna što smo imali priliku ući u dvorac i opet sve vidjeti. Velika pohvala i zahvalnost onima koji su to omogućili!” - Ružica Ognjenović, diplomirana biblijska učiteljica, umirovljenica, Toronto, Kanada
“Sve je bilo odlično, predivno!” - Zdenka (Vujković) Čanji, završena teološka škola, umirovljenica, Stara Pazova, Srbija
“Doista lijepi dojmovi; osjećaj da smo se vratili unatrag pedeset godina. Lijepo je vidjeti i čuti gdje je tko danas. Samo je bilo dosta kratko, pa Božjom pomoću nastavak uskoro slijedi. Taj događaj je potvrdio da je Maruševec (a i naš kršćanski odgoj) ispunio i još ispunjava svoju ulogu. Hvala iskreno našem Bogu za sve!” - Lela Cetinja-Lipohar, liječnica, Brisbane, Australija
“Bila je velika radost i oduševljenje u petak pri susretu jednih s drugima, s nekima prvi puta nakon pedeset godina! Bogoslužje u crkvi je bilo svečano, pravo ohrabrenje koje sam doživjela u tom programu.” - Zdenka (Verner) Mihelčić, pedikerka u mirovini, Delnice, Hrvatska
“Susret nakon pedeset godina mature probudio je mnoge uspomene i lijepa sjećanja na školske dane. Bio je ispunjenje očekivanja, nezaboravan.” - Blaženka Popović Filipović, studirala na Prirodnom fakultetu u Osijeku, prije umirovljenja vodila vlastiti posao, a sada se trudi biti dobra baka, Brisbane, Australija
Još nekoliko misli:
“U tegobama okrenite se na Boga. Uzdajte se u Gospodina, čitajte Božju riječ, jer je u njoj život. (Psalam 107,18)” - Ružica Ognjenović
“Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze. Ne umišljaj da si mudar: boj se Jahve i kloni se zla. To će biti lijek tvome tijelu i okrepa tvojim kostima. (Izreke 3,5-8 — KS)” - Navela Blaženka Filipović
“‘Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja. Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju, i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom učini velika djela. Bože, tko je kao ti!’ (Psalam 71,17-19 — KS)
Znate li koja riječ još postoji za godišnjice, primjerice pedesetu? Starost. Unatoč sivoj kosi, tu je zajednička mudrost, skupno znanje i iskustvo.” - Željko Gregor
Bila je to prilika da se susretnu mnoga draga lica, jer su okupljanju prisustvovali neki ondašnji djelatnici, profesori i mnogi nekadašnji maruševečki učenici.
Prisjećajući se srednjoškolskih dana sjetili smo se i dežurstava, rada u vrtu sa Šandorom Seke.
Dum spiro spero. — Dok dišem nadam se.
Vratili smo se u stare okvire, obogaćeni novim iskustvom.
Bio je to ponovni susret mladih ljudi u zrelim, čak i kasnim godinama života.
U svojim kolegama iz razreda prepoznali smo pomalo promijenjene, drukčije ljude, koji su s nekad nama dijelili važno razdoblje odrastanja.
Naše “zrelije figure” prisjetile su nas da smo sada stari, baš koliko je u našim školskim danima bila stara učiteljica koja nam se tada činila starom.
Daj svakom danu priliku da postane najbolji dan u tvojem životu.
Svi idemo u školu života, ali malo tko se sprema za završni izlet.
Zvonko Virtič
