Održavati prijateljstvo dvadeset godina nije sitnica — osobito kad prijatelje dijeli gotovo devet stotina kilometara. Upravo tolika razdaljina dijeli vjernike Kršćanske adventističke crkve u Skoplju, Sjeverna Makedonija, od vjernika naše crkve u Bistri.
Sve je započelo negdje 2006. godine, kad je nogometna momčad iz Skoplja došla na međunarodni malonogometni turnir koji se održavao u Zaprešiću, u organizaciji Športskog društva Budicki sa sjedištem u Bistri.
Malo je reći da smo se tada samo upoznali i družili tijekom tog vikenda; to poznanstvo preraslo je u iskreno prijateljstvo, koje godinama njegujemo kroz međusobne posjete, ne samo kao nogometnih vrsta, nego i kao vjernika koji dijele istu vjeru. Svako novo druženje još više učvršćuje povezanost naših crkava.
Gledajući snimke s nekih prijašnjih susreta, vjernici iz Skoplja poželjeli su ponovno nam doći u posjet. Nazvali su nas i iznijeli svoju želju. Nije trebalo mnogo nagovaranja, nego smo se odmah dali na ostvarenje tog susreta. Dogovorili smo vrijeme od 9. do 12. listopada 2026. godine. I taj je dan napokon stigao! Skupina od dvadesetak vjernika, unatoč dugom čekanju na granici koje je trajalo više od pet sati, sretno je stigla na odredište. Dočekali su ih domaćini, koji su ih odveli svojim domovima kako bi se odmorili nakon dugog putovanja.
Subota je, iako kišna, osvanula u posebnom ozračju zajedništva, povezanosti i kršćanske ljubavi. Bogoslužje, koje su u potpunosti pripremili naši gosti, bilo je ispunjeno razmišljanjima, osobnim iskustvima i duhovnim porukama. Sve se odvijalo pod nadahnućem iz Božje riječi: “Ne bojte se! Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Bog učiniti danas za vaše spasenje. Egipćane koje danas vidite više nikad nećete vidjeti. Jahve će se boriti za vas. Budite mirni!” (Izlazak 14,13.14)
Propovijed “Kad čovjek dođe do kraja, Bog počinje” održao je pastor skopske crkve Ivan Novaković. Njegova nas je poruka ohrabrila da se u svim životnim okolnostima oslonimo na Boga i pouzdamo u Njegova obećanja, jer nas On nikada neće iznevjeriti.
Večer smo proveli u druženju uz razgovore, igre, kviz i mnoge lijepe trenutke.
Nedjelja je bila predviđena za izlet, pa smo posjetili Zavičajni muzej u Ogulinu, uživali u ljepoti prirode i jezera, a potom se uputili prema Opatiji.
U ponedjeljak ujutro naši su gosti krenuli natrag svojim domovima. Hvala Bogu što ih je čuvao na putu i što nam je omogućio da provedemo tako prekrasno vrijeme zajedno!
Taj susret još je jednom pokazao da pravo prijateljstvo ne poznaje udaljenosti. Ono se temelji na ljubavi, povjerenju i vjeri koja nas povezuje. Naše prijateljstvo postalo je još čvršće, a na rastanku smo već razgovarali o novim planovima za ponovni susret — ovoga puta u Skoplju. Jer kada nas povezuje Krist, ni devet stotina kilometara nije prepreka zajedništvu!
Zlatko Đurin
