Već tradicionalni sabor u bistranskoj adventističkoj crkvi održao se 17. svibnja, a tema događaja bila je “Izgrađuju li nas nevolje?” Kao i svake godine, na tom saboru proslavljamo Boga mnoštvom zajedničkih pjesama i posebnim izvedbama. Himna sabora “Mali cvijetak” govori o nama kao cvijeću koje postaje jače kad prolazi kroz kišu i vjetar. Odnosno, i mi, iako izgledamo slabašni, uz Boga postajemo jači kroz nevolje. Svoja snažna iskustva o djelovanju Boga u njihovim životima iznijeli su brat Vinko Nasić i Velimir Račan, a Tara Jukić nam je otpjevala divnu priču pjesmom “Three Wooden Crosses”. Govornik je bio pastor Dario Kovačević, koji je temu o jakosti u Bogu ispričao kroz šesto poglavlje Knjige proroka Izaije, s pozivom da i mi, makar se našli u nepovoljnim okolnostima, izjavimo: “Evo, mene pošalji!”
Za sve je bio pripremljen ručak, kad je pao i kratki pljusak, no to nikoga nije spriječilo u druženju i iščekivanju poslijepodnevnog bogoslužja. Pljusak smo nakon poticajne himne “Ako kiša neće pasti, onda neću moći rasti” prihvatili objeručke. Poslijepodnevni program u nešto ležernijem izdanju sadržavao je pjesmu, biblijski kviz i središnju temu izrečenu kroz iskustva.
Hvala Bogu na ovom okupljanju, svakoj osobi koja je došla da se ohrabri i da ohrabri druge, hvala Mu na svakom osmijehu, molitvi, daru, pjesmi, poruci, a također i na kiši, kako u doslovnom, tako i u prenesenom smislu; hvala Mu na kiši u našim životima, jer onda se najbolje vide blagoslovi. Vidimo se i sljedeće godine, možda u Bistri na saboru, a možda i na saboru na novoj Zemlji. Za kraj zapisujem retke otisnute na ovogodišnjim bookmarkerima iz 1. Petrove 1,7: “No kušnje su potrebne kako bi se pokazala vrijednost naše vjere. Ona je vrednija od zlata koje propada, ali iskušava se i vatrom. Nakon što je vaša vjera prokušana, primit ćete hvalu, slavu i čast od Boga kad se otkrije Isus Krist.”
Mirna Ðurin
