“A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže.” (Hebrejima 11,6)
Vjera nije pouzdanje u znanje, već jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za ono što ne vidimo.
Vjera je pouzdanje u Boga, vjerovanje da nas On ljubi i zna što je za nas najbolje. Ona nas vodi da izaberemo Njegov put umjesto svoj vlastiti. Umjesto našeg neznanja ona prihvaća Njegovu mudrost, umjesto naše slabosti Njegovu snagu, umjesto naše grešnosti Njegovu pravednost.
Naš život, mi sami, već pripadamo Njemu; vjera priznaje Njegovo vlasništvo i prihvaća blagoslove. Istina, poštenje i čistoća ističu se kao tajne životnog uspjeha. Mi ih vjerom posjedujemo. Svaki dobri poticaj ili težnja Božji je dar; vjera prima od Boga život koji jedini može donijeti istinski rast i djelotvornost.
Kada govorimo o vjeri, treba imati na umu jednu razliku. Postoji vrsta vjerovanja koja se potpuno razlikuje od vjere. Božje postojanje i sila, istinitost Njegove Riječi činjenice su koje čak ni Sotona i njegove vojske ne poriču u srcu. Biblija kaže: “I đavoli to vjeruju – i dršću”, ali to nije vjera. Tamo gdje postoji ne samo vjera u Božju riječ, već i pokornost Njegovoj volji, gdje je srce predano Njemu, ljubav usmjerena na Njega, postoji i vjera, vjera koju pokreće ljubav i čisti dušu. Ovom vjerom srce se obnavlja na sliku Božju. A srce koje u svojem neobnovljenom stanju nije pokorno Božjem zakonu niti može biti, sada uživa u njegovim svetim uredbama uzvikujući zajedno s psalmistom: “O, kako ljubim Zakon tvoj!” (Psalam 119,97) Pravda zakona ispunjava se u nama “koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu” (Rimljanima 8,4).
Vjerom ništa ne zarađujemo, ona je Božji dar koji možemo primiti i njegovati ako Krist postane naš osobni Spasitelj.
Ellen G. White
(tekst je preuzet iz knjige Vjera kojom živim, 93. str)