Vjerovanja adventista sedmoga dana zasnivaju se na jasnom učenju Svetog pisma. Budući da je Sveto pismo jedini izvor spasonosne istine, mi vjerujemo u:
- Božje otkrivenje. Vjerujemo da se Bog otkrio ljudima kroz svoju Riječ; kroz Bibliju i kroz svoga Sina Isusa Krista kao najpotpuniju objavu Boga.
- U Boga. Vjerujemo u jednog Boga Stvoritelja i Spasitelja, čija je priroda zavijena velom tajni ali čiji je karakter jasno objavljen kroz Sveto Pismo (Bibliju) i kroz Isusa Krista. Njegovo djelovanje opisano u Bibliji i život Isusa Krista svjedoči o njegovoj ljubavi i milosti prema grešnom čovjeku.
- U biblijski nauk o čovjeku. Tj. Biblija otkriva prirodu čovjeka kao multidimenzionalnog bića tijela, uma i duha. Otkriva svrhu ljudskog postojanja, čovjekovu odgovornost prema Stvoritelju i svemu stvorenom te njegovom grešno stanje u kojem se sada nalazi.
- U spasenje. Vjerujemo da je Isus Krist došao na svijet kao utjelovljeni Bog kako bi pomirio čovjeka i Boga. To pomirenje rađa novim životom u Kristu.
- U zajednicu vjere koja ima jasno definiranu narav, misiju i strukturu prema Svetom Pismu.
- U kraj vremena. Vjerujemo u skori Kristov dolazak kao blaženo ispunjenje nade.
Adventistička teologija dodaje tri različita elementa u svom tumačenju vjere: Subota, svetište na nebu i proročka služba Ellen Gould White. O svim vjerovanjima možete se detaljnije upoznati ovdje.
1. Sveto pismo
Biblija ili Sveto pismo, Stari i Novi zavjet, pisana je Božja Riječ, dana božanskim nadahnućem preko svetih Božjih ljudi koji su govorili i pisali pod utjecajem Svetoga Duha. U svojoj Riječi Bog je povjerio čovjeku znanje nužno za spasenje. Sveto pismo je nepogrešiva objava Njegove volje. Ono je mjerilo karaktera, provjera iskustva, autoritativna objava istine i vjerodostojni izvještaj o Božjem djelovanju u povijesti. (2 Pet 1,20.21; 2 Tim 3,16.17; Ps 119,105; Izr 30,5.6; Iz 8,20; Iv 17,17; 1 Sol 2,13; Heb 4,12)
2. Sveto Trojstvo
Postoji jedan Bog: Otac, Sin i Sveti Duh, jedinstvo tri vječne Osobe. Bog je besmrtan, svemoguć, sveznajuć, iznad svega i uvijek nazočan. On je neograničen i izvan moći ljudske spoznaje; pa ipak poznat po onome kako se sam objavio. On je vječno dostojan da Ga obožava, poštuje i da Mu služi sve što je stvoreno. (Pnz 6,4; Mt 28,19; 2 Kor 13,14; Ef 4,4-6; 1 Pt 1,2; 1 Tim 1,17; Otk 14,7)
3. Bog Otac
Bog vječni Otac je Stvoritelj, Izvor, Održavatelj i Vladar svega što je stvorio. On je pravedan i svet, milostiv i milosrdan, spor na srdžbu i obilan u nepokolebljivoj ljubavi i vjernosti. Osobine i moći koje pokazuju Sin i Sveti Duh također su objave o Ocu. (Post 1,1; Otk 4,11; 1 Kor 15,28; Iv 3,16; 1 Iv 4,8; 1 Tim 1,17; Izl 34,6; Iv 14,9)
4. Bog Sin
Bog vječni Sin utjelovio se u Isusu Kristu. Kroz Njega je sve stvoreno, otkriven Božji karakter, postignuto spasenje čovječanstva i On će suditi svijetu. Vječni pravi Bog postao je i pravi čovjek Isus Krist. Začet je po Svetom Duhu i rođen od blažene Djevice Marije. Živio je i pretrpio kušnje kao ljudsko biće, ali je primjerom savršeno pokazao Božju pravednost i ljubav. Svojim čudesima pokazao je Božju moć i posvjedočio se kao obećani Mesija. Stradao je i dragovoljno umro na križu za naše grijehe i umjesto nas, uskrsnuo je iz mrtvih i uznio se da bi u nebeskom Svetištu služio za nas. On će ponovno doći u slavi danapokon oslobodi svoj narod i obnovi Zemlju. (Iv 1,1-3.14; Kol 1,15-19; Iv 10,30; 14,9; Rim 6,23; 2 Kor 5,17-19; Iv 5,22; Lk 1,35; Fil 2,5-11; Heb 2,9-18; 1 Kor 15,3.4; Heb 8,1.2; Iv 14,1-3)
5. Bog Sveti Duh
Bog vječni Duh sudjelovao je s Ocem i sa Sinom u stvaranju, utjelovljenju i otkupu. On je nadahnjivao pisce Svetoga pisma. On je Kristov život ispunio silom. On privlači i osvjedočava ljude; one koji se odazovu obnavlja i preobražava u Božje obličje. Poslan od Oca i Sina da uvijek bude s Njegovom djecom, On daje Crkvi duhovne darove, osposobljava je da svjedoči za Krista i uskladu sa Svetim pismom upućuje u potpunu istinu. (Post 1,1.2; Lk 1,35; 4,18; Dj 10,38; 2 Pt 1,21; 2 Kor 3,18; Ef 4,11.12; Dj 1,8; Iv 14,16-18.26; 15,26.27; 16,7-13)
6. Stvaranje
Bog je Stvoritelj svega. U Svetom pismu otkrio je vjerodostojni izvještaj o svojoj stvaralačkoj djelatnosti. Za šest dana Gospodin je stvorio “nebo i zemlju” i sve živo na njoj i otpočinuo sedmog dana prvoga tjedna. Tako je ustanovio subotu kao trajnu uspomenu na završeno stvaralačko djelo. Prvi čovjek i žena stvoreni su po Božjem obličju kao kruna stvaranja. Povjereno im je da upravljaju zemljom i da se o njoj odgovorno staraju. Kad je stvaranje svijeta bilo završeno, sve je bilo “veoma dobro”, te je svjedočilo o Božjoj slavi. (Post 1.2; Izl 20,8-11; Ps 19,1-6; 33,6.9; 104; Heb 11,3)
7. Ljudska priroda
Čovjek i žena stvoreni su na Božju sliku, s osobnošću, moći i slobodom da misle i djeluju. Iako su bili stvoreni kao slobodna bića, svatko je od njih bio nedjeljivo jedinstvo tijela, uma i duha; čiji su život, dah i sve ostalo ovisili o Bogu. Kad naši praroditelji nisu poslušali Boga, i kad su se htjeli osloboditi ove ovisnosti, pali su sa svog uzvišenog položaja što su ga uživali pred Bogom. Izgubili su savršeno Božje obličje i postali su podložni smrti. Njihovi potomci dijele s njima ovu grešnu prirodu i njezine posljedice. Rađaju se sa slabostima i sklonostima k zlu. No Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom te svojim Duhom obnavlja u smrtnicima koji se kaju obličje njihova Stvoritelja. Stvoreni Bogu na slavu pozvani su da ljube Njega i jedan drugoga te da se brinu za sredinu u kojoj žive. (Post 1,26-28; 2,7; Ps 8,4-8; Dj 17,24-28; Post 3; Ps 51,5; Rim 5,12-17; 2 Kor 5,19,20; Ps 51,10; 1 Iv 4,7.8.11.20; Post 2,15)
8. Velika borba
Cijelo čovječanstvo uključeno je u veliku borbu između Krista i Sotone u odnosu na Božji karakter, Njegov Zakon i Njegovu vlast u svemiru. Ovaj je sukob započeo na Nebu kad je jedno stvoreno biće, obdareno slobodom izbora, u želji za vlašću postalo Sotonom, Božjim neprijateljem, i povelo u pobunu dio anđela. To je biće, Sotona, unijelo duh pobune i u ovaj svijet kad je navelo Adama i Evu na grijeh. Njihov grijeh uzrokovao je izopačivanje Božjega lika u čovjeku, nered u stvorenom svijetu, i napokon njegovo konačno uništenje u sveopćem potopu. Pred očima svega što je stvoreno ovaj svijet postao je pozornicom sveopćeg sukoba u kojem će na kraju Bog ljubavi biti opravdan. Da bi pomogao svom narodu u ovoj borbi, Krist šalje Svetog Duha i vjerne anđele da ga vode, štite i podržavaju na putu spasenja. (Otk 12,4-9; Iz 14,12-14; Ez 28,12-18; Post 3; Rim 1,19-32; 5,12-21; 8,19-22; Post 6-8; 2 Pt 3,6; 1 Kor 4,9; Heb 1,14)
9. Kristov život, smrt i uskrsnuće
Kroz Kristov život savršene poslušnosti Božjoj volji, kroz Njegovo trpljenje, smrt i uskrsnuće Bog je čovjeku pribavio jedino sredstvo očišćenja od grijeha. Tako oni koji vjerom prihvaćaju ovo očišćenje mogu imati vječni život, a sve što je stvoreno može bolje razumjeti beskrajnu i svetu Stvoriteljevu ljubav. Savršenoočišćenje pomiruje pravednost Božjeg Zakona i milosrđe Njegova karaktera, jer ono ujedno osuđuje naš grijeh pružajući nam oprost. Kristova smrt je zamjena za našu smrt, ona pomiruje i preobražava. Kristovo uskrsnuće najavljuje Božju pobjedu nad silama zla, a onima koji prihvaćaju očišćenje On osigurava konačnu pobjedu nad grijehom i smrću. Kristova pobjeda nad smrću proglašava Ga Gospodarom pred kojim će se pokloniti svako koljeno na Nebu i na Zemlji. (Iv 3,16; Iz 53; 1 Pt 2,21.22; 1 Kor 15,3.4.20-22; 2 Kor 5,14.15.19-21; Rim 1,4; 3,25; 4,25; 8,3.4; 1 Iv 2,2: 4,10; Kol 2,15; Fil 2,6-11)
10. Iskustvo spasenja
Božja beskonačna ljubav i milost učinili su Krista, koji nije znao za grijeh, grijehom radi nas, da bismo mi u Njemu mogli postati pravednicima pred Bogom. Vođeni Svetim Duhom mi osjećamo potrebu za pokajanjem, priznajemo svoju grešnost, kajemo se za svoje prijestupe i izražavamo vjeru u Isusa kao Gospodina i Krista, našu Zamjenu i Uzor. Ovu vjeru kojom prihvaćamo spasenje daje božanska sila kroz Riječ i dar je Božje milosti. Kroz Krista smo opravdani, usvojeni kao Božji sinovi i kćeri i oslobođeni vlasti grijeha. Duhom smo nanovo rođeni i posvećeni. Duh obnavlja naš um, upisuje Božji Zakon ljubavi u naše srce i daje nam silu da živimo svetim životom. Ostajući u Njemu postajemo sudionicima božanske prirode i imamo sigurnost spasenja sada i na Sudu. (2 Kor 5,17-21; Iv 3,16; Gal 1,4; 4,4-7; Tit 3,3-7; Iv 16,8; Gal 3,13.14; 1 Pt 2,21.22; Rim 10,17; Lk 17,5; Mk 9,23.24; Ef 2,5-10; Rim 3,21-26; Kol 1,13.14; Rim 8,14-17; Gal 3,26; Iv 3,3-8; 1 Pt 1,23; Rim 12,2; Heb 8,7-12; Ez 36,25-27; 2 Pt 1,3.4; Rim 8,1-4; 5,6-10)
11. Rast u Kristu
Svojom smrću na križu Isus je pobijedio sile zla. On, koji je pokorio demonske duhove tijekom svoje zemaljske službe slomio je njihovu moć i osigurao njihovu sigurnu propast. Isusova pobjeda nam daje pobjedu nad zlim silama koje još uvijek traže načine na koje bi upravljali nama dok mi hodamo s Njim u miru, radosti i sigurnosti Njegove ljubavi. Sada Sveti Duh prebiva u nama i osnažuje nas. Stalno predani Isusu kao našem Spasitelju i Gospodinu, oslobođeni smo od tereta naših prošlih grijeha. Više ne živimo u tami, ne bojimo se zlih sila, neznanja i besmislenosti našeg prošlog načina života. U ovoj novoj slobodi u Isusu, pozvani smo da rastemo u obličju Njegovog karaktera, svakodnevno razgovaramo s Njim u molitvama, hranimo se na Njegovoj Riječi, razmišljamo o Njoj i Njegovoj providnosti, pjevamo mu hvalospjeve, okupljamo se za molitvu i sudjelujemo u misiji crkve. Predajemo se voljenoj službi za druge oko nas i svjedočenju o Njegovom spasenju, Njegovoj stalnoj prisutnosti s nama preko Duha koji preobražava svaki trenutak i svaki zadatak u duhovno iskustvo. (Ps 1,1.2; 23,4; 77,11.12; Kol 1,13.14; 2,6.14.15; Lk 10,17-20; Ef 5,19.20; 6,12-18; 1 Sol 5,23; 2 Pt 2,9; 3,18; 2 Kor 3,17.18; Fil 3,7-14; 1 Sol 5,16-18; Mt 20,25-28; Iv 20,21; Gal 5,22-25; Rim 8,38.39; 1 Iv 4,4; Heb 10,25)
12. Crkva
Crkva je zajednica vjernika koji prihvaćaju istinu da je Isus Krist Spasitelj i Gospodin. Poput Božjeg naroda u starozavjetna vremena, i Crkva je pozvana iz svijeta. Vjernici se sjedinjuju na bogoslužju, u zajedništu, u proučavanju iz Božje Riječi, u Večeri Gospodnjoj, u služenju svim ljudima i objavljivanju Evanđelja cijelom svijetu. Autoritet Crkve proistječe iz Krista koji je utjelovljena Riječ, i iz Pisma koje je napisana Riječ. Crkva je Božja obitelj; njeni vjernici, koje je Bog usvojio kao svoju djecu, žive na temelju novoga zavjeta. Crkva je Kristovo Tijelo, zajednica vjernika čija je Glava sâm Krist. Crkva je nevjesta za koju je Isus umro da bi je mogao očistiti i posvetiti. Prigodom Njegova povratka u slavi On će izvesti pred sebe vjerne svih vjekova otkupljene Njegovom krvlju, “bez ljage i bore”, slavnu Crkvu, “svetu i bez mane”. (Post 12,3; Dj 7,38; Ef 4,11-15; 3,8-11; Mt 28,19-20; 16,13-20; 18,18; Ef 2,19-22; 1,22.23; 5,23-27; Kol 1,17.18)
13. Ostatak i njegova zadaća
Sveopću Crkvu tvore svi koji istinski vjeruju u Krista, ali u posljednjim danima, u razdoblju široko rasprostranjenog otpada, pozvan je Ostatak da vrši Božje zapovijedi i čuva vjeru Isusovu. Ovaj Ostatak najavljuje dolazak vremena Suda, objavljuje spasenje kroz Krista i navješćuje približavanje Njegova drugog dolaska. Ovo naviještanje prikazano je simbolom trojice anđela u Otkrivenju 14; ono se zbiva u isto vrijeme kad i djelo Suda na Nebu, te na Zemlji izaziva kajanje i reformu. Svaki je vjernik pozvan da surađuje u ovom objavljivanju po cijelom svijetu. (Otk 12,17; 14,6-12; 18,1-4; 2 Kor 5,10, Jd 3,14; 1 Pt 1,16-19; 2 Pt 3,10-14; Otk 21,1-14)
14. Jedinstvo Kristova Tijela
Crkva je jedno Tijelo s mnogo udova koji su pozvani iz svakog naroda, plemena, jezika i puka. U Kristu smo svi “novo stvorenje”; razlike u rasi, kulturi, obrazovanju, nacionalnosti, pa razlike između velikih i malih, bogatih i siromašnih, muškog i ženskog – ne smiju nas dijeliti. Svi smo jednaki u Kristu koji nas je istim Duhom povezao u zajedništvo sa sobom i međusobno; trebamo služiti bez pristranosti i ustezanja. Kroz Kristovu objavu u Pismu sudionici smo iste nade i vjere, i nastojimo svjedočiti svima. Ovo jedinstvo ima svoj izvor u jedinstvu Trojednog Boga koji nas je prihvatio kao svoju djecu. (Rim 12,4.5; 1 Kor 12,12-14; Mt 28,19.20; Ps 133,1; 2 Kor 5,16.17; Dj 17,26.27; Gal 3,27.29; Kol 3,10-15; Ef 4,14-16; 4,1-6; Iv 17,20-23)
15. Krštenje
Krštenjem priznajemo svoju vjeru u smrt i uskrsnuće Isusa Krista, i svjedočimo o svojoj smrti grijehu te o odluci da živimo novim životom. Tako mi priznajemo Krista kao Spasitelja i Gospodara, postajemo Njegovim narodom i vjernicima Njegove Crkve. Krštenje je simbol naše zajednice s Kristom, oprosta naših grijeha i našeg primanja Svetoga Duha. Ono se obavlja uronjavanjem u vodu i uvjetovano je priznanjem vjere u Isusa i dokazima pokajanja za grijehe. Njemu prethodi poučavanje iz Pisma i prihvaćanje njegova nauka. (Rim 6,1-6; Kol 2,12.13; Dj 16,30-33; 22,16; 2,38; Mt 28,19-20)
16. Gospodnja večera
Gospodnja večera je čin uzimanja udjela u simbolima Kristova tijela i krvi kao izraz vjere u Njega, našega Spasitelja i Gospodara. Svojom nazočnošću u ovom zajedništvu Krist se zbližava sa svojim narodom i jača ga. Uzimanjem udjela u Gospodnjoj večeri mi s radošću objavljujemo “smrt Gospodnju dok On ne dođe”. Priprema za Večeru uključuje preispitivanje, pokajanje i priznanje. Učitelj je naredio da služba pranja nogu treba označiti obnovljeno čišćenje, izraziti spremnost na uzajamno služenje u duhu Kristove poniznosti i sjediniti naša srca u ljubavi. Udio u ovom zajedništvu otvoren je za sve kršćane koji vjeruju. (1 Kor 10,16.17; 11,23-30; Mt 26,17-30; Otk 3,20; Iv 6,48-63; 13,1-17)
17. Duhovni darovi i službe
Bog svim vjernicima svoje Crkve u sva vremena poklanja duhovne darove koje svatko treba upotrijebiti u dragovoljnoj službi iz ljubavi na opću dobrobit Crkve i ljudskog roda. Darovi Svetoga Duha, koje On dodjeljuje svakom vjerniku po svojoj volji, obuhvaćaju sve sposobnosti i službe koje su potrebne Crkvi radi izvršenja zadaće koju joj je Bog povjerio. Prema Bibliji ovi su darovi vjera, liječenje, proroštvo, propovijedanje, učenje, upravljanje, mirenje, tješenje, samoprijegorna služba, i ljubav za pomaganje i hrabrenje ljudi. Neke vjernike je Bog pozvao i obdario ih Duhom za službe kao što su pastoralna, evanđeoska, apostolska, i za službu poučavanja koja je naročito potrebna pri osposobljavanju vjernika za služenje, za izgradnju Crkve, za duhovnu zrelost i za unapređivanje jedinstva u vjeri i spoznavanju Boga. Kad vjernici koriste ove duhovne darove kao izraz Božje milosti, Crkva je zaštićena od razornih utjecaja lažnih nauka, ona raste pod Božjim okriljem i izgrađuje se u vjeri i ljubavi. (Rim 12,4-8; 1 Kor 12,9-11.27.28; Ef 4,8.11-16; Dj 6,1-7; 1 Tim 2,1-3; 1 Pt 4,10.11)
18. Dar proroštva
Jedan od darova Svetoga Duha jest proroštvo. Ovaj dar je jedan od znakova raspoznavanja Crkve Ostatka i očitovao se u službi Gospodnje vjesnice Ellen G. White. Njezini spisi trajan su i vjerodostojan izvor istine koja Crkvi pruža utjehu, upute, usmjerava je i navodi na popravljanje. Oni također jasno otkrivaju kako je Biblija mjerilo svakog učenja i svakog iskustva. (Jl 2,28.29; Dj 2,14-21; Heb 1,1-3; Otk 12,17; 19,10)
19. Božji Zakon
Velika načela Božjeg Zakona sadržana su u Deset zapovijedi i potvrđena u Kristovu životu. Ona izražavaju Božju ljubav, i obvezuju sve ljude u svim vremenima. Ovi su propisi temelj Božjeg saveza s Njegovim narodom i mjerilo na Božjem Sudu. Posredovanjem Svetog Duha oni ukazuju na grijeh i izazivaju potrebu za Spasiteljem. Spasenje je u cijelosti po milosti, a ne po djelima, ali je plod spasenja poslušnost Zapovijedima. Poslušnost razvija kršćanski karakter i daje osjećaj zadovoljstva. Ona je dokaz naše ljubavi prema Gospodinu i naše brige za bližnje. Poslušnost vjerom otkriva Kristovu silu koja preobražava život i time snažno svjedoči za Krista. (Izl 20,1.17; Ps 40,7.8; Mt 22,36-40; Pnz 28,1-14; Mt 5,17-20; Heb 8,8-10; Iv 16,7-10; Ef 2,8-10; 1 Iv 5,3; Rim 8,3.4; Ps 19,7-14)
20. Subota – dan odmora
Stvoritelj je nakon šest dana stvaranja počinuo sedmoga dana i ustanovio subotu za sve ljude, kao uspomenu na Stvaranje. Četvrta zapovijed Božjeg nepromjenjivog Zakona zahtijeva poštovanje sedmog dana, subote, kao dana odmora, bogoslužja i služenja u skladu s učenjem i djelom Isusa, Gospodara subote. Subota je dan radosne zajednice s Bogom i bližnjima, simbol otkupa u Kristu, znak našeg posvećenja i vjernosti, vizija naše vječne budućnosti u Božjem kraljevstvu. Subota je Božji trajni znak Njegovog vječnog zavjeta s Njegovim narodom. Radosnim svetkovanjem ovog dana, od zalaska do zalaska sunca, proslavljamo Božje stvaralačko i otkupiteljsko djelo. (Post 2,1-3; Izl 20,8-11; Lk 4,16; Iz 56,5.6; 58,13.14; Mt 12,1-12; Izl 31,13-17; Ez 20,12.20; Pnz 5,12-15; Heb 4,1-11; Lev 23,32; Mk 1,32)
21. Upraviteljska služba
Mi smo upravitelji kojima je Bog povjerio vrijeme i prilike, sposobnosti i imovinu, blagoslove zemlje i njena dobra. Njemu smo odgovorni za pravilno korištenje povjerenih vrijednosti. Mi priznajemo Boga kao Vlasnika svojom vjernom službom Njemu i našim bližnjima, i davanjem desetine i darova za objavljivanje Evanđelja i napredak Njegove Crkve. Upraviteljska služba je prednost koju nam je Bog dao da bismo razvijali ljubav i pobjedu nad sebičnošću i lakomošću. Upravitelj se raduje blagoslovima koje drugi primaju zbog njegove vjernosti. (Post 1,26-28; 2,15; 1 Ljet 29,14; Hag 1,3-11; Mal 3,8-12; 1 Kor 9,9-14; Mt 23,23; Rim 15,26.27)
22. Kršćansko vladanje
Mi smo pozvani da budemo pobožan narod koji misli, osjeća i djeluje u skladu s nebeskim načelima. Da bi Sveti Duh mogao u nama obnoviti karakter našega Gospodina, mi prihvaćamo samo ono što će u našem životu proizvesti moralnu čistoću, zdravlje i radost po uzoru na Krista. To znači da naš odmor i rekreacija trebaju odgovarati najvišim mjerilima kršćanskog ukusa i ljepote. Iako priznajemo razlike u kulturi, naša odjeća treba biti jednostavna, skromna i skladna, dolična onima čija se prava ljepota ne sastoji u izvanjskom ukrašavanju nego u neprolaznim ukrasima plemenitog i tihog duha. To također znači da se trebamo razumno starati o svome tijelu, budući da je ono hram Svetoga Duha. Pored dovoljno kretanja i odmora, trebamo usvojiti zdravu prehranu i uzdržavatise od hrane koju Pismo proglašava nečistom. Budući da su alkoholna pića, duhan i neodgovorna uporaba lijekova i opijata štetni za naše tijelo, trebamo se uzdržavati i od njih. Umjesto toga trebamo se uključiti u sve što naše misli i tijelo dovodi u sklad s Kristom. On želi da budemo zdravi, radosni i čestiti. (Rim 12,1.2; 1 Iv 2,6; Ef 5,1-21; Fil 4,8; 2 Kor 10,5; 6,14-7,1; 1 Pt 3,1-4; 1 Kor 6,19.20; 10,31; Lev 11,1-47; 3 Iv 2)
23. Brak i obitelj
Bog je stvorio brak u Edenu, a Isus ga je potvrdio kao doživotnu zajednicu između čovjeka i žene u ljubavi. Za kršćanina brak je zavjet kojim se obećao Bogu i svom bračnom drugu. U tu zajednicu trebaju ulaziti samo oni koji dijele zajedničku vjeru. Uzajamna ljubav, poštovanje i odgovornost temelji su ovog odnosa koji treba odražavati ljubav, svetost, bliskost i trajnost odnosa između Krista i Njegove Crkve. što se tiče rastave, Isus je učio da onaj koji napušta svog bračnog druga, osim za preljub, i stupa u brak s drugim – čini preljub. Iako odnosi u obitelji katkad nisu idealni, supružnici, koji se potpuno posvete jedno drugome u Kristu, mogu postići zajedništvo u ljubavi kroz vodstvo Svetoga Duha i uz pomoć Crkve. Bog blagoslivlja obitelj i želi da njeni članovi pomažu jedan drugome u kršćanskom sazrijevanju. Roditelji trebaju odgajati svoju djecu da ljube i slušaju Boga. Svojim primjerom i riječima trebaju ih osvjedočiti kako Krist poučava s ljubavlju, nježno i pažljivo, jer želi da ona postanu udovi Njegova tijela, članovi Božje obitelji. Jedna od posljednjih Božjih evanđeoskih poruka svijetu jest poziv na zbližavanje u obitelji. (Post 2,18-25; Mt 19,3-9; Iv 2,1-11; 2 Kor 6,14; Ef 5,21-23; Mt 5,31.32; Mk 10,11.12; Lk 16,18; 1 Kor 7,10,11; Izl 20,12; Ef 6,1-4; Pnz 6,5-9; Izr 22,6; Mal 4,5.6)
24. Kristova služba u nebeskom Svetištu
Na Nebu postoji Svetište koje je postavio Gospodin a ne čovjek. U njemu Krist služi za nas, stavljajući vjernicima na raspolaganje zasluge svoje žrtve pomirnice koju je prinio na križu jedanput za sve. Naš Veliki svećenik ustoličen je prigodom svoga uzašašća, kad je i otpočeo svoje posredovanje. Godine 1844., na kraju proročkog razdoblja od 2300 dana, započeo je drugo i posljednje razdoblje svoje službe pomirnice. To je djelo Istražnog suda čija je svrha konačno uklanjanje grijeha, a ispunjenje je simboličke službe u negdašnjem hebrejskom Svetištu na Dan pomirenja. U toj simboličkoj službi Svetište se čistilo krvlju životinjskih žrtava, dok se na Nebu čišćenje obavlja Isusovom krvlju i Njegovom savršenom žrtvom. Istražni sud otkriva nebeskim bićima tko je između mrtvih zaspao vjeran Kristu i tko je, prema tome, u Njemu dostojan ustati iz groba o prvom uskrsnuću. Ovaj Sud također otkriva tko između živih živi u Kristu, vrši Božje zapovijedi i čuva vjeru Isusovu te je tako u Njemu spreman za preobraženje i ulazak u Njegovo vječno kraljevstvo. On dokazuje Božju pravednost u spašavanju onih koji vjeruju u Isusa i objavljuje da će oni koji su ostali vjerni Bogu ući u Njegovo kraljevstvo. Završetak ove Isusove službe označit će kraj vremena milosti za ljudski rod, neposredno prije Njegova drugog dolaska. (Heb 8,1-5; 4,14-16; 9,11-28; 10,19-22; 1,3; 2,16.17; Dn 7,9-27; 8,13.14; 9,24-27; Br 14,34; Ez 4,6; Lev 16; Otk 14,6.7; 20,12; 14,12; 22,12)
25. Kristov drugi dolazak
Drugi Kristov dolazak blažena je nada Crkve i veličanstveni vrhunac Evanđelja. Spasiteljev dolazak će biti doslovan, osoban i vidljiv na cijelom svijetu. Kad se On vrati, uskrsnut će svi pravednici i zajedno sa živim pravednicima bit će preobraženi i uzeti na Nebo, dok će nepravednici pomrijeti. Skoro potpuno ispunjenje većine proročkih objava, zajedno sa sadašnjim stanjem svijeta, ukazuje da je Kristov dolazak blizu. Vrijeme Njegova dolaska nije otkriveno, pa smo stoga pozvani da budemo uvijek pripravni. (Tit 2,13; Heb 9,28; Iv 14,1-3; Dj 1,9-11; Mt 24,14; Otk 1,7; Mt 26,43-44; 1 Sol 4,13-18; 1 Kor 15,51-54; 2 Sol 1,7-10; 2,8; Otk 14,14-20; 19,11-21; Mt 24; Mk 13; Lk 21; 2 Tim 3,1-5; 1 Sol 5,1-6)
26. Smrt i uskrsnuće
Plaća grijeha je smrt. Međutim, Bog, koji je jedini besmrtan, dat će vječni život onima što ih je otkupio. Do toga dana smrt je besvjesno stanje svih ljudi. Kad se javi Krist, koji je naš Život, uskrsli pravednici i živi pravednici bit će proslavljeni i uzeti u susret svome Gospodinu. Drugo uskrsnuće, uskrsnuće nepravednika, dogodit će se tisuću godina kasnije. (Rim 6,23; 1 Tim 6,15.16; Prop 9,5.6; Ps 146,3.4; Iv 11,11-14; Kol 3,4; 1 Kor 15,51-54; 1 Sol 4,13-17; Iv 5,28.29; Otk 20,1-10)
27. Tisućgodišnjica i kraj grijeha
Milenij je tisućgodišnja Kristova vladavina sa spašenim pravednicima na Nebu, između prvog i drugog uskrsnuća. U to vrijeme sudit će se mrtvim nepravednicima; zemlja će biti potpuno pusta, bez živih ljudskih stanovnika. Na njoj će biti zatočeni Sotona i njegovi demoni. Na kraju tog razdoblja Krist će sa svojim spašenim pravednicima i Svetim gradom sići s Neba na Zemlju. Mrtvi nepravednici će uskrsnuti i zajedno sa Sotonom i njegovim anđelima okružiti Grad, ali će ih oganj od Boga uništiti i očistiti Zemlju. Tako će svemir zauvijek biti oslobođen grijeha i grešnika. (Otk 20; 1 Kor 6,2.3; Jer 4,23-26; Otk 21,1-5; Mal 4,1; Ez 28,18.19)
28. Nova zemlja
Na Novoj zemlji, na kojoj vlada pravednost, Bog će otkupljenima pripremiti vječni dom i savršene okolnosti za vječni život, ljubav, radost i učenje u Njegovoj nazočnosti. Ondje će boraviti sam Bog sa svojim narodom, a patnje i smrti više neće biti. Velika borba bit će završena i grijeha više neće biti. Sve živo i neživo objavljivat će da je Bog ljubav, i On će vladati zauvijek. Amen. (2 Pet 3,13; Iz 35; 65,17-25; Mt 5,5; Otk 21,1-7; 22,1-5; 11,15)
First off, start by monitoring just how much academic essays online time they spend on the internet.