Jutarnji stih

Vođen snom

“I reče Jahve: ‘Saslušajte riječi moje: Nađe li se među vama prorok, u viđenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram.'” (Brojevi 12,6)

Jedne noći dok sam spavao, usnio sam neobičan san. Ne znam kako bih to opisao, ali sam vidio određenu zgradu, a glas me upućivao da u nju trebam odnijeti neke knjige i sastati se s čovjekom po imenu John Krause (pseudonim). Kada sam se probudio, nisam znao ni osobu ni mjesto pa nisam dalje razmišljao o tome. Međutim, isti san usnio sam i po drugi put, a zatim ubrzo i treći. Ovo me je zbunilo pa sam se počeo moliti. Također sam o tome razgovarao s nekim prijateljima, koji su me ohrabrili da potražim takvo mjesto. Nakon nekog vremena pronašao sam zgradu koja je odgovarala onoj koju sam vidio u snu, pa sam otišao ravno na ulaz i ušao u nju.

Prošao sam pokraj dvojice gospodina koja su razgovarala na stepenicama blizu ulaza i otišao ravno k recepcionarki i zatražio gospodina Johna Krausea. Upitala me da li ga poznajem, a ja sam odgovorio da ga ne poznajem osobno, ali da imam posebnu poruku za njega. Ona je rekla: “Vidite li ona dva čovjeka koji razgovaraju na stepenicama? Pričekajte da završe razgovor, a zatim pitajte dalje.” Postupio sam kako mi je rekla. Kad su završili razgovor, prišao sam im s prijateljskim osmijehom i rekao: “Gospodo, želio bih se sresti s Johnom Krauseom. Ja ga ne poznajem, ali imam posebnu poruku za njega.” Jedan od dvojice muškaraca pozvao me je da pođem za njim.

Shvatio sam da se nalazim u zgradi Ujedinjenih naroda kad smo prošli vrlo stroge sigurnosne provjere. Zatim me je čovjek odveo u svoj ured i upitao kakva je to poruka. Ja sam mu učtivo rekao: “Ne mogu vam reći dok ne upoznam gospodina Krausea.” On mi je vrlo ljubazno odvratio: “Ja sam gospodin Krause.” Bio sam iznenađen ovakvim razvojem događaja. Mjesto je bilo stvarno, ime je bilo stvarno i on je bio taj čovjek. Rekao sam mu: “Vaš prijatelj me je poslao da vam donesem neke knjige.” Nisam mu rekao koji prijatelj, niti sam mu spominjao san. Jednostavno sam mu pokazao knjige. Kad sam završio, kupio je mnogo knjiga među kojima je bio i čitav niz knjiga “Velika borba”.

Zahvalio sam Bogu što me je usmjerio k ovom čovjeku preko sna. Nastavili smo naše prijateljstvo sve dok nije otišao raditi u drugu zemlju i više nismo bili u kontaktu. Molim se da knjige stalno ljude vode prema Nebu. Kad razmišljam o ovom neobičnom iskustvu, podsjećam se da se Bog s vremena na vrijeme koristi i snovima radi postizanja svojih ciljeva.

Elijah Ssempala, Uganda


Komentiraj