Jutarnji stih

Vodič i prijatelj

“Spomeni se dana pradavnih, promotri godine od naraštaja do naraštaja. Oca svoga pitaj, i poučit će te, pitaj starije, pa će ti kazati.” (Ponovljeni zakon 32,7)
Život je kao putovanje. Smjenjuju se oluje i sunce, ali uvijek imajmo na umu da se približavamo dugo očekivanom Nebu. Uskoro će iza nas biti sve oluje i kušnje. Naša je sadašnja dužnost da slušamo glas: “Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama.” (Matej 11,29) Mi svakog dana trebamo prihvaćati ovaj poziv. Prošlost je zabilježena u knjizi. Mi ne možemo izbrisati zapise o nama, ali možemo naučiti mnogo ako tako odlučimo. Prošlost nas treba poučiti. Ako nam prošlost postane vodič, može nam biti prijatelj. Kada se prisjetimo što u prošlosti nije bilo primjereno, to će nas naučiti da ne ponavljamo isto. Nemojmo dopustiti da se u budućnosti pojavi išta zbog čega ćemo se poslije kajati. Sada možemo izbjeći da se pojavi nešto loše. Svakim danom koji proživimo mi stvaramo svoju povijest. Danas je naše, jučer ne možemo popraviti niti njime upravljati. Stoga danas ne žalostimo Božjeg Duha, jer sutra nećemo moći ponovno proživjeti ovaj dan; tada će on već biti jučer. … Isus Krist ima obilje pomoći i milosti za one koji ih cijene. Gospodin je naš pomoćnik; kod Njega je oprost. Samo On može izbrisati grijehe iz prošlosti. On može ojačati um. Ako na prošlost više ne gledamo kao na neprijatelja nego nešto što nas može upozoriti na mjesta kojima ne smijemo prilaziti, ona će se pokazati kao pravi prijatelj. … Hoćemo li prihvatiti dobro i cijeniti ga, a odbaciti zlo? Hoćemo li ponizno hodati s Bogom? … Ne smijemo pokleknuti niti se obeshrabriti; tada će naš sadašnji posao, nad kojim gubimo vlast, biti naša plaća. … Pred nama je kratko razdoblje u kojem možemo raditi. Ne trebamo se brinuti. Držite svoj pogled usmjeren prema Nebu, gledajte na znak našeg uzvišenog poziva u Kristu Isusu. Mi imamo posao koji treba obaviti; obavljajmo ga tako kao da nas gleda čitav svemir. Ne trebamo klonuti i posrtati u nevjerovanju. Bog želi da gledamo u Njega kao da nam je On dovoljan i da budemo potpuni u Njemu. (Letter 66, 1898.)


Komentiraj