“Živite životom ljubavi. Volite druge onakvom ljubavlju kakvom je Krist volio nas, kad je prinio samoga sebe radi nas kao mirisni prinos i Bogu ugodnu žrtvu.” (Efežanima 5,2 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Ne trebamo pokušavati voljeti jedan drugoga. Sve što nam je potrebno jest Kristova ljubav u srcu. Kad naše “ja” uroni u Krista, prava se ljubav javlja spontano. Naša je pobjeda u strpljivom podnošenju. Strpljivost u službi donosi spokoj duši. Dobrobit Izraela promiču ponizni, marljivi i vjerni radnici. Riječ ljubavi i ohrabrenja učinit će više u pokoravanju nagle ćudi i samovoljnog ponašanja od nalaženja pogrešaka i od ukora kojima možete obasuti onoga koji griješi.
Učiteljevu vijest moramo objaviti u Učiteljevom duhu. Naša je jedina sigurnost u tome da svoje misli i nagone držimo pod nadzorom velikog Učitelja. Božji anđeli će svakom iskrenom radniku u tome dati bogato iskustvo. Vrlina poniznosti oblikovat će naše riječi u izraze nježnosti slične Kristovima. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 7, str. 228)
Cjelokupno djelo milosti je stalna služba ljubavi, samoodricanja i samopožrtvovnosti. U svakom trenutku Kristovog boravka na Zemlji od Njega se kao nezadrživa rijeka izlijevala Božja ljubav. Svi koji su ispunjeni Njegovim Duhom voljet će onako kako je On volio. Istim načelom koje je pokretalo Krista, bit će i oni nadahnuti u svim svojim međusobnim odnosima.
Ova ljubav je dokaz njihovog učeništva. … Kad su ljudi međusobno povezani, ne silom ili osobnim interesima, nego ljubavlju, pokazuju djelovanje osobitog utjecaja koji je uzvišeniji od svakog ljudskog utjecaja. Tamo gdje postoji to jedinstvo, dokaz je da je Božji lik obnovljen u ljudskom rodu i da im je usađeno novo životno načelo. (Isusov život, str. 563)