“Vi ste svjedoci toga. Evo, ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao. A vi ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo!” (Luka 24,48.49)
“Njima je poslije svoje muke također pružio mnoge dokaze da je živ: ukazivao im se četrdeset dana i govorio im o kraljevstvu Božjem. Jednoć, dok je sjedio s njima za stolom, naloži im da se ne udaljuju od Jeruzalema, već da ondje čekaju obećanje Očevo, ‘obećanje za koje ste čuli od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete domalo biti kršteni Duhom Svetim’.” (Djela 1,3-5)
Luka završava svoje evanđelje i započinje povijest prve kršćanske Crkve u Djelima apostolskim istom mišlju. Naime, da je Isus zapovjedio svojim sljedbenicima da ne započinju s objavljivanjem evanđeoske poruke svijetu dok ne prime silu Duha Svetoga za izvršenje zadaće.
To je bio savjet koji im je tada bio potreban. Ispunjeni uzbuđenjem zbog uskrsnuća, prirodno je bilo da žurno kažu drugima o najuzvišenijoj istini u povijesti.
Međutim, Isus je znao da još nisu spremni za rad. Shvatio je da im, iako su imali istinu evanđeoske poruke, još uvijek nedostaje sila da uspješno propovijedaju.
“Spasitelj je znao da nikakav dokaz, bez obzira na to koliko logičan, neće omekšati srca i prodrijeti kroz koru svjetovnosti i sebičnosti. Znao je da Njegovi učenici moraju primiti nebesku snagu, da će Evanđelje biti djelotvorno samo ako ga budu naviještala zagrijana srca i rječite usne zahvaljujući živoj spoznaji Njega koji je put, istina i život. Djelo povjereno učenicima zahtijevat će veliki trud jer će se plima zla duboko i snažno podići protiv njih. Silama tame zapovijeda budan i odlučan zapovjednik, a Kristovi sljedbenici moći će se boriti za ono što je pravo samo uz pomoć koju će im Bog dati svojim Duhom.” (Djela apostolska, str. 20)
Jedna od istina koju iskreni vjernici najteže shvaćaju jest da je čekanje često važnije od djelovanja. Mnogi su od nas kao Petar. Mi prelazimo u akciju prije nego što točno znamo što radimo — opterećujemo se unaprijed bez sile za izvršenje zadatka.
Pothvatima uvijek mora prethoditi vrijeme čekanja. Važno je proučavanje, molitva, razgovor i razmjenjivanje mudrih misli. Vrijeme za rad nastupit će nakon što primimo silu Duha, upute i mudrost za izvršenje poslanja našega Gospodina prema Njegovoj volji.
Preporučujemo:
