“Blago čovjeku koji odolijeva kušnji, jer će, kad se pokaže prokušanim, primiti vijenac — život koji je Bog obećao onima koji ga ljube!” (Jakov 1,12)
Sile tame skupljaju se oko duše i zaklanjaju Isusa s našeg vidika; ponekad nam jedino preostaje da žalosno i začuđeno čekamo da se oblaci raziđu. Izgleda kao da je svaka nada propala i obuzima nas očaj. U tim trenucima očaja moramo naučiti imati povjerenje, potpuno se osloniti na zasluge žrtve pomirnice, u svoj svojoj bespomoćnoj nedostojnosti osloniti se na zasluge raspetog i uskrslog Spasitelja. Kada svjetlo obasjava našu stazu, nije nimalo teško biti jak u snazi milosti. Ali strpljivo čekati u nadi kada nas zaviju oblaci i kada je svuda oko nas tama, za to je potrebna vjera i pokornost koja čini da se naša volja izgubi u Božjoj volji. Mi se brzo obeshrabrujemo i iskreno se molimo da se nevolje uklone od nas, iako bismo se trebali moliti za strpljenje da izdržimo i milost da pobijedimo. (1T 309,310)
Oni koji se obraćaju Bogu srcem, umom i dušom, naći će u Njemu mir i sigurnost. … On točno zna što nam je potrebno, što možemo podnijeti, i dat će nam milost da izdržimo svaku kušnju i svaku nevolju kojima će dopustiti da dođu na nas. (SD 19)
U svojoj velikoj ljubavi Bog nastoji razviti u nama dragocjene vrline svojega Duha. Dopušta da se suočimo sa zaprekama, progonstvom i tegobama — ne kao s prokletstvom, već kao s najvećim blagoslovom u životu. Svaka svladana kušnja, svaka nevolja koju hrabro prebrodimo daje nam novo iskustvo i unapređuje nas u djelu izgradnje karaktera. Duša koja se božanskom silom odupire kušnji, očituje svijetu i cijelom svemiru djelotvornost Kristove milosti. (Isusov govor na Gori, str. 158)
Oni koji svoje živote pokore pod Njegovo vodstvo i posvete ih Njemu u službu, nikada se neće naći u položaju u kojemu se On nije pobrinuo za rješenje. Ma u kakvom bili položaju, ako smo izvršitelji Njegove Riječi, mi imamo Vođu koji će usmjeravati naš put; ma kakvi bili naši problemi, mi imamo sigurnog Savjetnika; ma kakve bile naše brige, gubici najmilijih, ili osamljenost, mi imamo Prijatelja koji suosjeća. (Put u bolji život, str. 154)