““Dječice moja! ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.”“ (1. Ivanova 2,1)
Božanska oprema i sredstva koja nam je On stavio na raspolaganje su bez ograničenja. Prijestolje milosti zauzima Onaj koji nam dopušta da Ga zovemo Ocem. … Stavio je na svoj oltar Zagovornika zaogrnutog u našu narav. Kao našem Posredniku, Kristova je dužnost da nas predstavi Bogu kao Njegove sinove i kćeri. On posreduje u ime onih koji su Ga primili. Svojom vlastitom krvlju platio je njihov otkup. Na osnovi svojih zasluga On im daje moć da postanu članovi kraljevske obitelji, djeca nebeskog Kralja. I Otac pokazuje svoju beskrajnu ljubav prema Kristu kada prima i pozdravlja Kristove prijatelje kao svoje. On je zadovoljan otkupljenjem koje je ostvareno. On je proslavljen utjelovljenjem, životom, smrću i posredovanjem svojeg Sina.
U Kristovo ime naše molbe uzdižu se Ocu. On posreduje u naše ime i Otac nam otvara sva blaga svoje milosti da u njima uživamo i prenosimo ih drugima. …
Krist je spona koja povezuje Boga i čovjeka. … On stavlja cjelokupnu moć svoje pravednosti na stranu poniznog molitelja. On se zalaže za čovjeka, a i čovjek, kojem je potrebna božanska pomoć, zalaže se za sebe u prisutnosti Boga koristeći se utjecajem Onoga koji je dao svoj život za život svijeta. Dok pred Bogom iznosimo zahvalnost za Kristove zasluge, našim molitvama dodaje se miomiris. Kako se približavamo Bogu zahvaljujući Spasiteljevim zaslugama, Krist nas stavlja blizu sebe grleći nas svojom ljudskom rukom, dok se božanskom rukom hvata prijestolja Beskonačnoga. On stavlja svoje zasluge kao slatki kad u kadionicu u našim rukama, da bi ohrabrio naše molbe. …
Da, Krist je postao središte molitve između čovjeka i Boga. On je također postao i središte blagoslova između Boga i čovjeka. (8T 177—179)