“Jer žalost po Bogu rađa pokajanjem na spasenje, a to nije za žaljenje. No žalost svijeta rađa smrću.” (2. Korinćanima 7,10 — Varaždinska Biblija)
Bog nam otkriva našu krivnju da bismo mogli naći utočište u Kristu, osloboditi se ropstva grijehu uz Njegovu pomoć i radovati se u slobodi Božjih sinova. U pravoj skrušenosti možemo doći do podnožja križa i ondje ostaviti svoje terete. … Bog se služi životnim nedaćama da bi uklonio nečistoću i grubost iz našega karaktera. Rezanje, oblikovanje, klesanje, glačanje i dotjerivanje bolni su postupci što ih nedaće obavljaju. Nije lako biti pritisnut uz kotač brusilice, ali tako se kamen priprema za mjesto koje treba zauzeti u nebeskom hramu. Učitelj ne troši vrijeme i trud na neku bezvrijednu građu. On glača samo svoje dragocjeno kamenje da bi postalo vrijedno palače.
Gospodin će pomoći svima koji se uzdaju u Njega. Ljudi vjere postići će dragocjene pobjede, naučit će dragocjene pouke i steći dragocjena iskustva. (Misli s Gore blaženstava, str. 16,17)
Krist je suosjećajni Otkupitelj. Zahvaljujući Njegovoj okrepljujućoj sili, muškarci i žene mogu se oduprijeti zlu. Kad obraćeni grešnik promatra grijeh, postaje mu iznimno grešan. Pita se zašto nije prije došao Kristu. Vidi da mora nadvladati svoje pogreške i da njegovi prohtjevi i strasti moraju biti pokoreni Božjoj volji, da mora biti dionik božanske naravi nadvladavši pokvarenost koja je u svijetu zbog požude. Nakon što se pokajao zbog prijestupa Božjeg zakona, on ozbiljno nastoji nadvladati grijeh. Otkriva silu Kristove milosti i dolazi u osobni dodir sa Spasiteljem. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 9, str. 122)