Jutarnji stih

Zapečaćen Kristovom žrtvom pomirnicom

“U kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti.” (Efežanima 1,7)

Krist na križu ne samo da je pozvao ljude da se pokaju pred Bogom zbog kršenja Njegovog Zakona — onoga komu oprašta, Bog prvo vodi na pokajanje — već je zadovoljio i pravdu; On je sebe prinio kao žrtvu pomirnicu. Njegova prolivena krv, Njegovo lomljeno tijelo, sve je to zadovoljilo zahtjeve prekršenog Zakona i tako je On premostio provaliju koju je načinio grijeh. On je stradao u tijelu da bi svojim ranjenim i slomljenim tijelom mogao pokriti bespomoćnog grešnika. Pobjeda, postignuta Njegovom smrću na Golgoti, zauvijek je pred svemirom skršila moć Sotoninih optužbi i utišala njegove lažne priče da Bog nije sposoban za samoodricanje i da zato ono nije bitno ni u ljudskoj obitelji. (1SM 341)
Krist je bio bez grijeha, jer u protivnom Njegov život u ljudskom tijelu i Njegova smrt na križu s namjerom zadobivanja milosti za grešnika ne bi imali veću vrijednost od smrti bilo kojeg drugog čovjeka. Iako je na sebe uzeo ljudsku narav, proveo je život u jedinstvu s Božanstvom. On je svoj život mogao položiti kao svećenik, ali i kao žrtva. … On je sebe ponudio Bogu kao žrtvu bez mane.
Kristova žrtva pomirnica zauvijek je zapečatila vječni savez milosti. Ona je ispunila sve uvjete zbog kojih bi Bog privremeno obustavio slobodan protok milosti prema pripadnicima ljudskog roda. Ona je srušila svaku prepreku koja bi zaustavljala obilno izlijevanje milosrđa, milosti, mira i ljubavi i na najgrešnijeg pripadnika Adamovog potomstva. (7BC 933)
U nebeskim dvorovima Krist moli za svoju Crkvu — moli za one za koje je svojom krvlju platio cijenu otkupa. Djelotvornost Njegove žrtve ne mogu umanjiti nikakva razdoblja ni stoljeća. Niti nas život ili smrt, visina ili dubina mogu odvojiti od ljubavi Božje u Kristu Isusu; ne zato što se mi tako čvrsto držimo Njega, već zato što On nas drži tako čvrsto. Kad bi spasenje ovisilo o našim vlastitim naporima, ne bismo se mogli spasiti; ali ono ovisi o Onome koji stoji iza svih obećanja. Možda se čini da Ga se držimo nedovoljno čvrsto, ali On nas voli ljubavlju starijeg brata; dokle god čuvamo zajednicu s Njim, nitko nas ne može iščupati iz Njegovih ruku. (Djela apostolska, str. 348)


Komentiraj