U srcu Bliskog istoka stoji Jeruzalem, opasan bedemom. U grad se ulazilo na nekoliko vrata — zapadna su se zvala Jafa, južna Gnojna, sjeverna Damaštanska i istočna Stjepanova. Ima još nekoliko vrata kojima se služe stanovnici i turisti. Ali na istočnoj strani grada nalazila su se još jedna vrata. Ona su zazidana ubrzo nakon što je Isus Krist prošao kroz njih na svom putu u Getsemani i kad su Ga iste noći vojnici proveli natrag u Jeruzalem. Čak i kad je Sulejman Veličanstveni u 16. stoljeću obnovio jeruzalemske zidove — dakle stotinama godina nakon što su Rimljani razorili grad — iz nekih je razloga obnovio i spomenuta vrata, da bi ih potom dao zazidati prije službenog otvorenja. Sve do danas ta su vrata ostala zatvorena.
Ovo nam je dobar povod da razmotrimo zanimljiv tekst u Ezekielu 44,1-3: “Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Svetišta, koja gledaju na istok: bijahu zatvorena. I reče mi Jahve: ‘Ova će vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju, i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih prođoh — zato neka budu zatvorena. Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu i blagovati pred Jahvom; tada neka uđe kroz trijem vrata i istim putem neka izađe.” Vrata se nalaze na zgodnom mjestu za pristup u grad, ali su zatvorena.
Razgovarao sam s poznatim stručnjakom za stare jezike i on mi je potvrdio da se ovaj tekst treba primijeniti na Krista. Nakon Njegove smrti i uskrsnuća vrata su zatvorena i nikad nisu otvarana, unatoč obnavljanju gradskih zidina.
Gradovi se ruše, narodi padaju, “ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka”.
Zahvalimo Bogu koji se objavio čovječanstvu preko svoje Knjige koja je sáma istina i koja nam daje upute o budućnosti svijeta i budućnosti našeg života.
David Currie