““Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklonost od srebra i zlata.”“ (Izreke 22,1)
Ljudi mogu žudjeti za slavom i čašću. Mogu željeti veliko ime. Kod nekih je posjedovanje kuća, zemljišta, mnogo novca i onog što bi ih učinilo velikima prema svjetovnim mjerilima, vrhunac njihove ambicije. Oni žele dostići mjesto s kojega mogu pogledati nadolje s osjećajem nadmoći nad siromašnima. Svi takvi grade na pijesku i njihova kuća će iznenada pasti. Nadmoć nečijeg položaja nije prava veličina. Ono što ne povećava vrijednost duše, samo po sebi je bez stvarne vrijednosti. Jedino za čim vrijedi težiti jest veličina duše u očima Neba. Pravu i uzvišenu narav vašeg posla možda nikada nećete saznati. Vrijednost vlastitog bića možete mjeriti samo vrijednošću onog Života koji je dan za spasenje svih koji će Ga primiti.
Svaki će čovjek imati neku procjenu vlastite vrijednosti tek kada postane Kristov suradnik, kada bude obavljao djelo koje je Krist vršio — ispunjavanje svijeta Kristovom pravednošću — kada bude ispunjavao nalog Svevišnjega. … Nalog dan učenicima predan je svima koji su povezani s Kristom. Oni trebaju spremno podnijeti bilo koju i svaku moguću žrtvu zbog radosti da vide spašene duše koje su ginule bez Krista. …
Najviša čast koja može biti ukazana ljudskim bićima, bili oni mladi ili stari, bogati ili siromašni, jest da im bude dopušteno da podižu potlačene, da tješe iznemogle. Svijet je prepun patnje. Idite i propovijedajte_Evanđelje siromašnima; liječite bolesne. To je posao koji treba biti povezan s porukom Evanđelja. ““Siromasima se propovijeda Radosna vijest.”“ (Matej 11,5) Božji suradnici trebaju Isusovom ljubavlju ispuniti prostor koji zauzimaju u svijetu. … Kristova ljubav u srcu izražava se na djelu. Ako se ljubav prema Kristu ohladila, zakržljat će ljubav prema onima za koje je Krist umro. …
Pravo je bogatstvo istinska vjera i prava ljubav. One čine karakter potpunim u Kristu. Kada bi bilo više vjere, jednostavne, pune povjerenja u Isusa, bilo bi i ljubavi, čiste ljubavi, koja je zlato kršćanskog karaktera. (MS 61, 1898.)