Jutarnji stih

Znaci pravog posvećenja

“A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti! I neka se cijelo vaše biće — duh, duša i tijelo — sačuva besprijekorno za dolazak Gospodina našega Isusa Krista!” (1. Solunjanima 5,23)
Rad na posvećenju počinje u srcu, i mi moramo doći u takav odnos s Bogom da Isus može utisnuti svoje obličje u nas. Mi moramo umrijeti sebi da bismo ostavili prostora za Isusa, ali koliko njih ima srce toliko ispunjeno idolima da nemaju mjesta za Otkupitelja svijeta! Svijet drži ljudska srca u zarobljeništvu. Ljudi usmjeravaju svoje misli i želje na svoj posao, položaj i obitelj. Drže se svojih mišljenja i putova i njeguju ih kao idole u duši. … Mi moramo umrijeti sebi. Ali to nije sve što je potrebno, jer kada se odreknemo svojih idola, praznina se mora ispuniti. … Dok budete oslobađali srce od svojega “ja”, morate prihvatiti Kristovu pravednost. Držite se nje vjerom. … Ako otvorite vrata svojega srca, Isus će ispuniti prazninu darom svojega Duha Svetog i tada ćete biti živi propovjednik u svojem domu, u crkvi i svijetu. Širit ćete svjetlo jer svijetle zrake Sunca Pravednosti padaju na vas. Vaš skroman život, sveti razgovori, neporočnost i poštenje govorit će svima oko vas da ste vi Božje dijete, baštinik Neba, da ne tražite trajno mjesto na ovom svijetu, nego da ste ovdje putnik i stranac, u potrazi za boljom zemljom, za Nebom. … Da biste ispravno procijenili svijet, mora postojati više od obične vjere u Krista koja je to samo po imenu. Mnogi će se složiti s činjenicom da je Isus bio Božji Sin, a ipak nemaju vjeru koja spašava. Isus mora biti sve duši. Vi morate vjerovati u Njega kao svojega osobnog i potpunog Spasitelja. (Review and Herald, 23. veljače 1892.) Pravo posvećenje vidjet će se u savjesnom poštovanju Božjih zapovijedi, pažljivom poboljšavanju svakog talenta, u svakom razboritom razgovoru, otkrivanju Kristove pokornosti u svakom djelu. (S.D.A. Bible Commentary, sv. 7, str. 908)


Komentiraj