““Onomu koji, prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti.”“ (Efežanima 3,20)
Gospodin želi preko pripadnika svojeg naroda pokazati svoju milost i svoju moć. Međutim, On zahtijeva da oni koji se uključe u Njegovu službu svoje misli uvijek upućuju Njemu. Svakog dana trebaju odvajati vrijeme za čitanje Božje riječi i molitvu. …
Kao pojedinci trebamo hoditi i razgovarati s Bogom; onda će se sveti utjecaj Kristovog Evanđelja u potpunom savršenstvu pokazati u našem životu. (6T 253)
Ima jedna rječitost koja je daleko moćnija od samih riječi, to je rječitost koja se sastoji u tihom, dosljednom životu čistog, pravog kršćanina. Ono što čovjek jest vrši veći utjecaj od onoga što kaže.
Vojnici koji su bili poslani k Isusu donijeli su na povratku izvještaj da nikada čovjek nije govorio kao On. Oni su ovo mogli reći stoga što nikada čovjek nije živio kao što je On živio. Da je Njegov život bio drukčiji, On ne bi mogao govoriti kao što je govorio. Njegove su riječi u sebi imale silu koja uvjerava, jer su dolazile iz srca čista i sveta, puna ljubavi i sućuti, dobročinstva i istine.
Odlučujući trenutak u našem utjecaju na druge je osobni karakter i iskustvo. Da bismo druge mogli uvjeriti o moći Kristove milosti, naše se srce i život moraju upoznati s tom Njegovom silom. Evanđelje što ga propovijedamo na spasenje duša mora biti ono evanđelje kojim je naša duša spašena. Naš će utjecaj na ovaj skeptični svijet biti djelotvoran samo onda ako imamo živu vjeru u Krista kao svog osobnog Spasitelja. Ako želimo izvući grešnika iz vira nemirne rijeke, onda prvo naše noge trebaju imati čvrst oslonac na Stijeni, Isusu Kristu.
Obilježje kršćanstva nije neka vrsta vanjskog znaka, ono se ne sastoji u nošenju križa ili krunice, već je ono što otkriva zajednicu čovjeka s Bogom. Mi trebamo silom Njegove milosti uvjeriti svijet da je Bog poslao svoga Sina da bude Otkupitelj svijeta. Nijedan utjecaj na svijetu ne može takvom snagom obuzeti ljudsku dušu kao utjecaj nesebičnog života. Kršćanin koji voli, i koji je blag i ljubazan, najjači je dokaz u prilog evanđelju. (Put u bolji život, str. 297)