““Taj Ezra vrati se iz Babilona. Bio je književnik vješt Mojsijevu Zakonu, koji je dao Jahve, Bog Izraelov. Kako je ruka Jahve, Boga njegova, bila nad njim, kralj mu je dao sve što je tražio.”“ (Ezra 7,6)
Prošlo je više od dvije tisuće godina otkako je Ezra ““nastojao svim srcem proniknuti zakon Jahvin, i vršiti ga”“ (Ezra 7,10), ali protjecanje vremena nije oslabilo utjecaj njegova pobožnog primjera. Tijekom mnogih stoljeća izvještaj o njegovome posvećenom životu potaknuo je mnoge da odluče ““svim srcem proniknuti Zakon Jahvin i vršiti ga”“.
Ezrine su pobude bile uzvišene i svete; u svemu što je činio bio je pokretan dubokom ljubavlju prema dušama. Sućut i nježnost, koje je on pokazivao prema onima koji su griješili, namjerno ili zbog neznanja, trebale bi biti očigledan primjer svima koji se trude da provedu obnovu. …
Ne može se govoriti o slabljenju ili jačanju Gospodnjeg Zakona. Kakav je uvijek bio, takav će i ostati. On je uvijek postojao i uvijek će postojati kao pravedan, dobar i savršen sam po sebi. On se ne može ukinuti ni promijeniti. ““Dati mu čast”“ ili ga ““osramotiti”“, to su samo ljudski pojmovi! …
Kršćani bi se trebali pripremiti za ono što će uskoro zadesiti svijet kao najveće iznenađenje i tu pripremu trebaju obaviti marljivim proučavanjem Božje riječi i nastojanjem da svoj život usuglase s njezinim propisima. Bitna pitanja vječnosti zahtijevaju od nas nešto više od samo neke umišljene religije, religije riječi i obličja pobožnosti, u kojoj istina ostaje u predvorju srca. …
Ako su sveti u Starom zavjetu davali tako blistavo svjedočanstvo o vjernosti, zar ne bi trebali i oni koje je obasjala nagomilana svjetlost vjekova dati još značajnije svjedočanstvo o snazi istine? (Izraelski proroci i kraljevi, str. 396—398)
Hoćemo li dopustiti da nas primjer Ezre nauči kako bismo se morali koristiti svojim poznavanjem Svetog pisma? Život ovog Božjeg sluge trebao bi nam biti nadahnuće da služimo Gospodinu srcem, umom i snagom. Svatko od nas ima određeni posao, a on se može obaviti samo posvećenim naporima. Moramo prvo spoznati Božje zahtjeve, a zatim ih provoditi u život. Tada možemo sijati sjeme istine koje će uroditi plodom za vječni život. (3BC 1134)