“Ali kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina.” (Galaćanima 4,4)
Pobuna Izraela protiv Božjeg zakona i vlasti izazvala je njihovu propast. Čast koju im je Bog ukazao time što je Njegov Sin tako postupao prema njima, uvećala je njihov grijeh. Optužbe Židova da Krist ne poštuje Mojsijev zakon bile su potpuno neutemeljene. Krist je bio Židov i do trenutka svoje smrti na križu poštovao je Zakon koji je bio obvezujući za Židove. Međutim, kada je prigodom Kristove smrti protulik zamijenio lik, prinošenje životinjske krvi postalo je bezvrijedno. Dajući svoj život, Krist je prinio jedinstvenu uzvišenu žrtvu koju su sve prethodne pretkazivale, što je ukinulo vrijednost svih prinošenja žrtava u okviru hebrejskog zakona.
Od vremena pada, između Boga i ljudskog roda nije postojala nikakva neposredna komunikacija, osim preko Krista, a Bog je na poseban način povjerio svojem Sinu slučaj palog čovječanstva. Krist je preuzeo djelo otkupljenja. Njegova je namjera bila sačuvati punu čast Božjeg zakona, usprkos tomu što ga je ljudska obitelj prestupila. On će otkupiti od njegovog prokletstva sve poslušne koji će prigrliti dar milosti prihvaćajući pomirenje koje je tako divno ponuđeno. …
Nakon stvaranja Adam i Eva poznavali su Božji prvobitni Zakon. On je bio utisnut u njihova srca i oni su bili upoznati sa zahtjevima Zakona. Kada su prekršili Božji zakon i izgubili svoju sretnu nevinost i postali grešnici, budućnost palog ljudskog roda nije bila otkrivena nijednom zrakom nade. Bog se sažalio i Krist je osmislio plan za njihovo spasenje tako što će osobno ponijeti krivnju. Kada je nad zemljom i ljudskim rodom bilo izgovoreno prokletstvo, zajedno s prokletstvom bilo je objavljeno i obećanje da se preko Krista nudi nada i oprost za prijestup Božjeg zakona. Iako su se sumornost i tama nadvile poput mrtvačkog pokrova nad budućnošću, ipak zahvaljujući obećanju o Otkupitelju, Zvijezda nade obasjala je mračnu budućnost. Krist je Adamu prvo objavio Evanđelje. Adam i Eva osjetili su iskrenu žalost i pokajali su se zbog svoje krivnje. Vjerovali su u Božja dragocjena obećanja i bili spašeni od vječnog uništenja. (Review and Herald, 29. travnja 1875.)
Za razmišljanje: Da sam ja Adam, što bih osjećao kad bih znao da je Bog našao način da spasi svijet kojem je moj grijeh tako strašno naudio?